Teorije starenja
Svaki život ima svoj početak i kraj. Starenje je fenomen zajednički svim živim bićima. Starenje je zapisano u našim stanicama koje su programirane da se multipliciraju mnogo puta, ali nikada zauvijek.
Neke stanice završavaju sa svojim razmnožavanjem dosta rano. Npr. živčane stanice se zaustavljaju multiplicirati prije rođenja, ali ih naše tijelo ima sasvim dovoljno za normalno funkcioniranje i u najstarijim godinama.
Proces starenja je progresivan. Starenje se uglavnom manifestira u fizičkim znakovima, koža gubi mekoću, mišići gube volumen, a kosti postaju manje čvrste.
Postoje mnoge teorije o starenju: nus-teorija, nošenje i suze, neuroendokrina, genetička kontrola, slobodni radikali, hormon smrti i td.
Teorija «nošenja i suza» pojavila se 1882, a prema njoj tijelo se zbog prevelikog korištenja oštećuje i zbog toga umiremo. Ovi teoretičari tvrde kako zlostavljanje organa alkoholom, pušenjem, masnoćama, dijetama i stresom uzrokuje starenje. Ali zdrav životni stil ne znači da ćemo živjeti zauvijek. Naši organi nose nas kroz život svakako, samo će nezdrav životni stil ubrzati njihovo starenje.
Teorija slobodnih radikala pojavila se 1954. Slobodni radikali su molekule koje se razlikuju od normalnih molekula u našem tijelu, a kada dođu u kontakt proizvode destruktivnu reakciju. Slobodni radikali doprinose procesu starenja nekom formom oksidacije, te se tvrdi kako se starenje može usporiti uporabom antioksidanata. Neki od njih su vitamin C, vitamin E i vitamin A.
Teorija genetičke kontrole kaže kako uopće nije važno što radimo tijekom života jer je vrijeme naše smrti zapisano u genima koje nasljeđujemo od prošlih generacija.
Neuroendokrina teorija je zapravo teorija nošenja i suza samo što je povezana s neuroendokrinim sustavom. Tijelo mladih ljudi proizvodi mnogo hormona. Hormoni ne samo da nam pomažu rasti, nego također pomažu u funkcioniranju naših organa i mišićne mase. Kod starijih ljudi s nižom razinom hormona organi u tijelu počinju slabije funkcionirati.
Prema nus-teoriji stanice u našem tijelu proizvode mnogo nusproizvoda kojeg nije moguće potpuno eliminirati. Količina tog «otpada» doseže svoju kritičnu točku na kraju našeg života što ubija stanice.
Prema teoriji hormona smrti naše tijelo proizvodi tajnu supstancu nazvanu hormon smrti, koja sprječava tijelo da iskorištava hormon thyroxine koji je povezan s metabolizmom. Kada stanice prestaju koristiti thyroxine ne mogu više pravilno pretvarati hranu u energiju, što uzrokuje starenja, a na kraju i smrt.